Težak rad donosi rezultate za porodice širom BiH

Vlado (8) picks tomato from a greenhouse
Ponedeljak, Avgust 23, 2021

Kasni je ljetni dan u podnožju planine Igman, u blizini Sarajeva, glavnog grada Bosne i Hercegovine.

Vlado (9) obilazi usjeve i osmjehuje se dok ubire zreli paradajz. On je tokom proljetne sezone roditeljima pomagao u pripremi zemljišta i sadnji povrća, a danas sa osmjehom obilazi rezultate zajedničkog rada. Njegova porodica je svaki slobodni pedalj oko kuće iskoristila za uzgoj povrća, a mi smo im svakodnevnu brigu o usjevima olakšali poljoprivrednom mašinom.

Vlado ne može dočekati da pokaže kako funkcioniše motokopačica i šta sve radi u vrtu. Uz nadzor oca Radivoja, pokreće mašinu i freza dio zemljišta.

Uner his father's supervision, Vlado (8) starts the engine
Uz nadzor oca, Vlado (9) pokreće mašinu

 

“Ranije nam je za pripremu zemljišta za sijanje trebalo i po nekoliko dana”, kaže Radivoje, “a danas to uradimo za nekoliko sati”.

Ušteda vremena je ovoj porodici jako važna. Nakon što se pobrinu za vlastiti vrt, Bladin otac i njegov stariji brat, za dnevnicu rade poslove koji im se ponude u okolini. Oni ne biraju poslove: okopavaju zemljište, cijepaju drva, unose ćumur i rade druge poslove koji im se ponude.

“U selu se svašta radi i mi radimo šta kome treba”, kaže Radivoje.

Porodica nema stalnih primanja, te vlastitim radom u polju i proizvodnjom hrane nadomjeste nedostatak novca u kućnom budžetu.

Vladina majka, Vedrana, se u međuvremenu brine o dozrelim usjevima. Zahvaljujući vremenu i radu koji je uložen u brigu o usjevima, povrće dobro uspijeva u njihovoj bašti. Dio povrća koji uzrije u plasteniku se koristi odmah, a dio se sprema za zimnicu. Krompir se na kraju ljeta vadi iz zemlje, sprema u vreće i stavlja u mračan i hladan prostor. Grah se obere sa stabljika, okomi i sprema u vreće odakle će se kasnije kuhati tokom dugih zimskih dana.

“Osnovne prehrambene namirnice proizvodimo sami, a ponekad nešto uspijemo i prodati”, kaže Vedrana.

World Vision je u protekle dvije godine alate i opremu, poljoprivredne mašine i stoku dodijelio za 702 porodice.

“Kada prilikom posjete porodici zateknete plastenik pun proizvoda kao iz slikovnice i vidite nasmijana lica puna nade, jasno vam je da radite pravu stvar”, kaže Svjetlana Tanić Batinić, menadžerica World Vision programa za sarajevsku regiju, nakon posjete jednoj od porodica.

When you find a picture perfect greenhouse, full of produce, and see smiling faces full of hope, it is clear that you are doing the right thing,
Vlado (9) se smješka dok pokazuje zreli paradajz iz plastenika

 

Sva oprema je dodijeljena namjenski, nakon obilaska  terena i ustanovljavanja mogućnosti bavljenja poslom ili zanatom koji će porodici omogućiti da priskrbljuje za sebe. Naprimjer, dok se porodica kojoj smo obezbijedili motokopačicu bavi poljoprivredom, na drugom kraju zemlje, podno planine Ozren, petočlana porodica kojoj smo obezbijedili stoku izvodi ovce na ispašu.

“Ovce izvodimo na ispašu, ali ih i hranimo dva puta dnevno, sijenom i dodacima”, objašnjava nam osmogodišnji Alen.

Svaki od članova njegove porodice na neki način doprinosi kućanskim poslovima. Za vrijeme školskog raspusta djeca izvode ovce na ispašu, sakupljaju jaja od kokoši nosilica i pomažu roditeljima u brizi o usjevima.

Alen (8) plays with the sheep
Alen (8) u igri sa ovcama na pašnjaku

 

Od ovaca još nemaju prihoda, ali su napravilli plan da prošire stado i isplanirali kako utrošiti svaku marku od plaće oca Dževada. Pored podmirivanja osnovnih životnih potreba, dio plaće je utrošen na izgradnju tora za ovce i sijeno za prehranu životinja tokom zime.

“Danas, sutra ja mogu izgubiti posao. Trudim se da napravimo nešto svoje kako bi djecu mogli prehraniti”, kaže Dževad.

World Vision BiH je krajem jeseni 2020. godine ovoj petočlanoj porodici donirao pet ovaca, a danas ih je osam. Nakon što se stado proširi, porodica se nada da će od lokalne općine dobijati podsticaj za stočarstvo.

Dzevad stores hay for the winter
Dzevad sprema sijeno za zimu

 

Obje majke, Vedrana i Suada, nikada nisu isle u školu. Kažu da njihovi roditelji nisu mogli priuštiti odjeću, obuću, prevoz i pribor za školu. Danas su, ipak, obje svjesne mogućnosti koje će obrazovanje otvoriti njihovoj djeci i dio sredstava se uvijek izdvaja za školski pribor, prevoz i adekvatnu obuću i odjeću za djecu.